Memorijal Sergio Blažić Đoser ne održava se samo zato da se nastavi tradicija: kad se glazbeno-scenska manifestacija održi na životu 11 godina, zacijelo je nekome i potrebna. Tome u prilog ide i podatak da svake godine na koncert i nogometne utakmice između pjevača i novinara dođe i do 5.000 gledatelja, a na rock koncertu u Uljaniku okupi se i do 1.000 ljubitelja čvrstog zvuka.

S druge strane, i humanitarni je aspekt Memorijala neosporan. Novcem prikupljenim 1994. i 1995. uređen je zapušteni dio Onkološke ambulante, a 111.000 tisuća kuna od prihoda 1996. i prošle godine poslužilo je kao početni kapital (30%) za kupnju mamografa. Može li se više..?

Memorijal je najveći medijski događaj u Istri, a zacijelo i u vrhu onih u Hrvatskoj. No, premda najobimniji i brojem gostiju i programom (ove je godine bilo gotovo 500 gostiju), slaba mu je točka upravo lagana doze megalomanije i nemaštovitost u odabiru izvođača. Unatrag četiri godine, Memorijal ima sve manje veze s pravim rock and rollom, onakvim kakav je i Đoser pjevao. Rijetke negativne kritike organizatori su uglavnom doživljavali kao osobne napade, što, naravno, nije točno. O ovogodišnjim događanjima i danima ne bismo previše, s obzirom na to da na Memorijal nismo pozvani: čuli smo da je u Uljaniku bio zgodan koncert Istarska rock razglednica i gosti, u hotelu Histria održana je Noć prijateljstva a trećeg je dana u pulskoj Sportskoj dvorani bio Rock' n'roll zauvijek. Naravno, međunarodnog značenja.

Bilo je i pratećih događaja. Poznati fotograf Damir Hoyka u Galeriji Vincent od Kastva postavio je samostalnu izložbu umjetničke fotografije, skupina Nola održala je promociju novog spota a Virusi predstavili novi nosač zvuka. Na kraju je, uobičajeno, bio nogomet.