sound
&vision
Slavko Nedić

Uvodni dio

Potaknuti odjekom članka o božićnim pjesmama te sve većim brojem nosača zvuka duhovne glazbe, odlučili smo se na serijal o hrvatskoj duhovnoj pop glazbi.

Nakon osamostaljenja lijepe nam domovine, demokracija nam je omogućila slobodno i javno očitovanje vjerskih osjećaja, a glazba je jedan od posebnih takvih oblika. Mnogi pjevači i autori pronalaze u sebi skrivenog vjernika, spominjući sve češće Boga, Isusa, Mariju ili nekog od svetaca u svojim pjesmama, što dovodi do poplava pjesama više ili manje vjerskog sadržaja.

U posljednje se vrijeme ustalila praksa da se o Božiću objavi po nekoliko nosača zvuka s božićnim pjesmama. Uz te pokušaje komercijalizacije duhovnih pjesama, ima i projekata u cijelosti posvećenih duhovnoj tematici, različitih glazbeno stilskih izričaja. Istaknuo bih neka nova imena - Glasnike nade, Luku i Željka Marinović, te već poznate Kefu, Čedu Antolića, Jukića, Elektro Spiritus i druge koji prožeti iskrenom vjerom pjevaju o ljubavi prema Bogu i čovjeku.

A da uistinu nije sve počelo tek devedesetih, pokušat će dokazati i ovaj serijal o popularnoj duhovnoj glazbi u Hrvatskoj. Mnogi će se glazbenici pronaći u njemu, jer je mnogo njih prošlo kroz razdoblje druženja, sviranja ili proba u crkvi. Za ilustraciju, ne namjeravajući pritom isticati ni skupine ni izvođače, spomenut ću splitsku skupinu Dominik te zagrebačku Karizmu, kroz koje su prošla mnoga danas poznata imena hrvatske zabavne i rock scene. U Dominiku su, primjerice, pjevale Meri Cetinić, Danijela, njezina sestra Izabela te mnogi glazbenici splitsko-dalmatinske zabavne i pop scene. U Karizmi su svirali Damir Lipovšek (gitarist Prljavog kazališta), Bruno i Dorfi (iz Gibonnijevog benda), Kruno Levačić (vidi Udarnu rubriku), Jura Vrandečić i drugi.

Za takvu su vrst glazbe (pokrenutu u Hrvatskoj u početku šezdesetih) mnogi uzalud pokušavali pronaći jedinstven naziv, ali to do dana današnjeg, nažalost, nije uspjelo. Prisjetimo se nekih naziva - beat mise, duhovne šansone, crnačke duhovne popijevke, negro spiritualis, sacro rock, kršćanski rock, christian rock i dr. Problem je u tome što je svako od od tih imena vezano uz određeni glazbeni pravac (šansona, beat, pop, rock, blues, etno, soul ...) te je stoga samo djelomice odgovaralo stvarnosti. Naime, htio bih naglasiti kako popularna duhovna glazba nije neovisna glazbena tvorevina nego kompilacija bogate crkvene glazbene baštine i suvremenih glazbenih smjerova i to po izboru svakog skladatelja ponaosob, pa ne čudi tolika stilska šarolikost duhovnih pjesama - od klasike i neoklasike do šansone, zabavne glazbe, popa i rocka u različitim varijantama, narodne glazbe i tamburice, techna, dancea...

Bez obzira na tu stilsku raznolikost, duhovna glazba ostaje jedinstven pokret vezan uz vjeru i ljubav prema Bogu, crpeći inspiraciju i vukući korijene od veće glazbene cjeline - crkvene glazbe. Naime, glazbena raznolikost potječe od toga što skladatelji duhovne glazbe svoju vjeru izražavaju kroz njima najbliži i najprihvatljiviji glazbeni pravac, stvarajući tako skladno jedinstvo (vjere i poruke) u (glazbenoj) raznolikosti.

Polazeći od stajališta Historia est magistra vitae, u ovom će serijalu biti riječi i o ostalim smjerovima crkvene glazbe - koralu, klasičnoj i modernoj polifoniji, pučkom pjevanju i instrumentalnoj glazba. Jer, "...prava tradicija nije svjedok završene prošlosti, ona je živa snaga koja pokreće i poučava sadašnjost...", kao što lijepo reče Igor Stravinski. S obzirom na to da je serijal posvećen popularnoj duhovnoj glazbi, najviše ćemo, naravno, pisati o njoj.

Serijal je podijeljen na nekoliko cjelina: