Na zadovoljstvo mnogih - i glazbenika i publike - koja se u velikom broju okuplja u našem klubu započeo je u organizaciji HUOKU - Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika ciklus predstavljanja članstva HUOKU pod nazivom Novi hrvatski jazz. Recentni trenuci u glazbenom svijetu, kao što je na primjer Kongres svjetske federacije glazbenika održan u Tokyju 1995. na kojemu je izjednačen status jazz glazbe i glazbenika s onim koji ga ima klasična glazba i njezini umjetnici - izvođači (Odluka Kongresa br. 2071), donijeli su nam i nove članove - jazzere - na naše veliko zadovoljstvo. Tom se odlukom utvrđuje da se jazz, prije smatran isključivo američkom glazbom, razvio u internacionalnu glazbenu vrstu dvadesetog stoljeća, čineći bitan dio mnogih nacionalnih kultura. Zanimanje za tu glazbu proteže se na mnoga područja glazbene profesije i na glazbenu izobrazbu mladih ljudi. Jazz, kao dijelom improvizirana glazba, kreativna je i plodonosna vrsta umjetnosti, ali je vrlo često zapostavljana kada su se donosile odluke o namjeni javnih fondova za umjetnike uopće kao i glazbenika napose. Kako elektronički mediji sve više vladaju zaradom na glazbenom području, a i sa stajališta ekonomske realnosti izvedbi u živo, jazz izvedbe u živo uveliko su sputavane u mnogim zemljama. To pak onemogućava karijeru i uvjete razvoja glazbenicima koji se žele baviti tom vrstom glazbe. Upravo stoga HUOKU ovim ciklusom želi omogućiti svojim članovima, a putem njih i svima onima koji se bave ovom vrstom glazbe da aktivno sviraju u živo u kvalitetnom prostoru, na kvalitetnim instrumentima pred publikom koja cijeni njihova nastojanja te ih na adekvatan način i pozdravlja i potiče.

Početak je bio više nego veseo serijom koncerata kojom se predstavio Krunoslav Levačić, odnosno ansambli u kojima potonji djeluje. Tako već od polovine veljače imali smo prilike dvije srijede za redom gledati i slušati Folkestra (Krunoslav Levačić, Žiga Golob, Mateo Martinović), putujuću atrakciju - glazbeni omnibus u kojem se zrcale sve vrste glazbe a i sve vrste glazbenika koje na vlastito zadovoljstvo i na zadovoljstvo svih okupljenih gostuju s ovim trijom. Sljedeće srijede slušali smo - po preporuci nositelja prvog serijala u ciklusu Krunoslava Levačića - Ante Gelo trio u kojem su uz doajena zagrebačke jazz scene Mladena Barakovića svirali i "mladci" Ante Gelo kao davatelj imena cijelom projektu i Borna Šercar kao vjerni prijatelj i suradnik prve dvojice. Vrlo obečavajuće - zadovoljstvo nam je bilo slušati ih. Središnji član, doajen prethodnog banda ozbiljno je podupro i osnažio Duo Nestorović & Levačić dajući potonjem duu izvodilačku širinu i šarolikost u vrlo zahtjevnom repertoaru, ako znamo glazbena stremljenja i interese prvo navedenih. Svirka ovog dua-trija sliči na nogometnu utakmicu na kojoj neprestano padaju golovi. Vruće i zanimljivo od prve do posljednje note - vratolomni glazbeni NBA. Uz izuzeće prvog člana prethodnog banda te uz dodatak Matije Dedića tvori se novi trio posve drugačije glazbene orijentacije unutar zadanog stila - a to je jazz. Matija Dedić trio, što se moglo i očekivati, predstavio nam se uglavnom autorskim radovima imenovatelja cijelog ansambla što je u cjelokupnoj klupskoj javnosti te večeri dočekano......superlativima!

Tu se ponovno pojavljuje uznemiravajući Folkestra o kojem je već sve rečeno da bi "točku na i" ovog Levačić ciklusa stavili njegovi, njihovi i naši Boilersi o kojima svi već sve znaju, a oni koji znaju i malo više sanjaju da s njima snime CD ili se barem fotografiraju, a oni skromni dolaze im na koncerte i prže se na vatri jazza koju ovaj "-ić kvartet" (Križić, Dedić, Baraković, Levačić) sije ne samo domovinom već i zemljama ovog starog kontinenta koji je tako zahvalno prigrlio glazbu iz Novog svijeta.

No, dragi naši, HUOKU tu nije odigrao sve svoje adute. U mjesecu travnju za dobru glazbu srijedama pobrinuo se (r)eljko Kovačević i ansambli njegova djelovanja: Toranj 77, Modo Novo, Zagrebački dixieland ansambl i Cute. Kova i njegovi prijatelji već su nas razveselili odličnim koncertom Tornja 77 (Kova, Ante Gelo, Davor Črnigoj, Borna Šercar), da bi već sljedeće srijede "stao na loptu" i zajedno s Igorom Savinom tvoreći Modo Novo donio nam pred sam Veliki tjedan stare hrvatske duhovne pjesme u sasvim novom ruhu.

U svibnju dolazi nam Damir Dičić, koji će nam u sklopu svojih bandova predstaviti, naravno pojedinačno, nove nade jazza u Hrvata, pa do sljedećeg izvješća .

Od 19. ožujka do 2. travnja u B.P. Clubu je održan tradicionalni Springtime Jazz Fever koji je uz renomirane strane glazbenike predstavio i neke od značajnijih naših sastava. Groznicu je otvorio trio austrijskog bubnjara Manfreda Josela, s klaviristom Emilom Spanyjem i kontrabasistom Klausom Melemom. U triju kontrabasista N.H.O. Pedersena ove godine nije bilo ljubimca zagrebačke publike, oboljelog gitarista Ulfa Wakeniusa. Zamijenio ga je također stalni Pedersenov suradnik, klavirist Ole Kock Hansen. Unatoč toj izmjeni koja se dogodila u zadnji čas, Pedersen je svirao rutinirano i virtuozno kao i uvijek. Nastup je počeo s Bachom za kojeg je nakon koncerta izjavio: "Kod Bacha postoji nešto vječno. Nitko od nas ne bi se usudio dirnuti u Beethovena ili Mozarta, jer njihova je glazba jako emotivna, romantična. Ali svatko može dodirnuti Bacha. Postoje izravne veze između glazbenih osnova i Bacha. Ako svirate Koncert u B molu od Čajkovskog, morate ga svirati na način na koji je napisan. Ne možete ništa dodati ili svirati na svoj način. Kod Bacha možete proklizavati."

Priliku je dobio i Black Coffee, jedini sastav koji svira jazz na dalmatinskom području. Svojim koncertom oduševio je trio Boška Petrovića sa slovenskim gitaristom Primožom Grašićem i bas gitaristom Mariom Mavrinom, a briljirali su osobito u izvedbama Petrovićevih skladbi poput "With Pain I Was Born". Uspjehu tog koncerta zasigurno je pridonio i Petrovićev novi vibrafon Yamaha.

Trombonist Al Grey na žalost zbog bolesti nije nastupio, a tijekom festivala je stigla vijest o njegovoj smrti što je utjecalo na glazbena zbivanja u B.P. Clubu. Svirao je njegov prateći sastav pod vodstvom bubnjara Bobbyja Durhama koji je na iznenađenje publike i pjevao. U trenucima nadahnuća pokazao je da ima smisla za ples, a nakon koncerta je izjavio: "Moj otac je bio profesionalni tap-dancer, a majka je amaterski plesala i pjevala. Ona je bila moja učiteljica. Inače sam samouk. Još kao dvogodišnjaka, kako mi je kasnije govorila, vodila me je u privatne klubove, nakon službenog zatvaranja kada se nezakonito točio viski i počinjala prava zabava. Tamo sam plesao tap-dance i pjevao." U nastupu nabijenom emocijama Durham se pridružio i triju Alvina Queena (koji je tom prilikom promovirao svoj CD "Hear Me DrumminŐ To Ya!") s kojim je pjevao i svirao bubnjeve. Potaknut atmosferom slijedeće večeri Alvinu Queenu se pridružio američki trubač Lew Soloff koji je došao ranije uvježbavajući program s B.P. Club All Starsima.

Boilerse smo slušali i u boljim izdanjima, a niti Elvis Stanić, iako je za ovu priliku okupio novu postavu, nije donio ništa novo. No, uzbudljivo je svirao B.P. Club All Stars s Petrovićem, Grašićem, Mavrinom, bubnjarom Martinom Drewom, alt saksofonistom Nigelom Hitchcockom, tenor saksofonistom Alanom Skidmorom i trubačem Lewom Soloffom. Osim zapaženih izvedbi Petyrovićevih skladbi "With Pain I Was Born" i "Green Lobster Dream", svirali su jednu Soloffovu skladbu i standarde. Soloff, koji je svirajući predano i angažirano poticao druge glazbenike da daju sve od sebe, nakon koncerta je izjavio: "Boško, koji je vođa sastava, dozvolio mi je da vodim sastav u izvedbama dvije skladbe koje sam donio sa sobom. Veliki vođe sastava s kojima sam svirao nadahnjivali su mene, a sada ja nastojim činiti isto. Ako ja ne sviram sa žarom, kako mogu očekivati da bilo tko u sastavu to ozbiljno prihvaća i da svira svim srcem. To inficira ostale. Drago mi je ako sam sinoć uspio zapaliti nekoga."

Manje uzbuđenja bilo je na nastupu austrijsko-kanadskog Manfred Paul Weinberger Quinteta, a simpatično zadnje večeri kada je uz svijeće i nastup klavirista Matije Dedića i Davida Gazarova proslavljena 12. godišnjica Kluba. Tom koncertu prethodila je promocija četverostrukog kompilacijskog kompakt diska Zagrebačkog jazz kvarteta u izdanju Croatia Recordsa.

U organizaciji Jazz kluba Zagreb HDS-a, od 10. do 13. travnja u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski, održani su Proljetnio dani jazza. U tradicionalnom programu Nove nade jazza "Marjan Marjanović", prve večeri su nastupili mladi, neafirmirani jazz umjetnici: Another Spring Quartet s alt saksofonistom Velimirom Šegonom, gitaristom Vedranom Zecom, kontranasistom Danijelom Kivačom i bubnjarem Robertom Jambrušićem, klaviristica Tatjana Nikić, te tri pjevačice: Željka Vinceković, Ivana Budinski i Jana Valdevit. Nadarenost koju su pokazali trebalo bi podržati. U drugom dijelu programa iste večeri je nastupio trio Ivana Kapeca koji je svirao Kapecove skladbe uvrštene na CD koji uskoro treba objaviti Dancing Bear. Uz gitarista Kapeca lijepim solima se isticao kontrabasist Saša Borovec, te sve sigurniji bubnjar Borna Šercar, dobitnik nagrade Status za najdarovitijeg jazz instrumentalista.

Na svojem prvom predstavljanju našoj publici kao vođa sastava, klavirist Josip Meixner je, uz poznate austrijske jazziste, svirao Dukea Ellingtona. Bilo je to ugodno iznenađenje, a osobito je raspoložen bio Meixner. Cubismu se na Proljetnoj reviji pridružio Nelson Hernandez koji kao producent u Zagrebu radi na njihovom novom albumu. Hernandez je svirao sopran saksofon i flautu.

U srijedu je svirao američki gitarist i pjevač Woody Mann koji je izvodio svoje skladbe. Mann se u izvedbi jednog bluesa pridružio Big Bandu HRT-a pod ravnanjem Silvija Glojnarića. U odličnom nastupu Big Banda koji je svirao standarde, ali i originale članova orkestra, zapaženiji solisti bili su Ladislav Fidri, Davor Križić i Saša Nestorović.

Zadnje večeri ovogodišnje Proljetne revije jazza svirali su Boilersi i novoformirani Round Midnight Saxophone Quartet. Boilersi su se ovaj put predstavili isključivo u izvedbama standarada od kojih je dojmljiva bila izvedba balade "It Never Entered My Mind" sa spontanim interakcijama Davora Križića i Matije Dedića. Najugodnije iznenađenje festivala bio je nastup Round Midnight Saxophone Quartet koji je sastavljen od četvorice glazbenika saksofonske sekcije Big Banda HRT-a: Saše Nestorovića, Marina Margitića, Arsena Ereša i Saše Wozdeckog. Dinamično, razigrano, disciplinirano, s puno duha i poleta, te sa zanimljivim aranžmanima svirali su standarde, a usudili su se zavirati i u bilježnicu Charlesa Mingusa što je rijetkost. Od prve do zadnje izvedbe bili su burno pozdravljeni, za što je publika bila nagrađena s dva, još atraktivnija dodatka. Idealan svršetak ove zanimljive četverodnevne priredbe koja je predstavila, uglavnom naše, značajne jazz glazbenike različitih stilova.

Davor Hrvoj