Sjećanje na Antu Jelića Bricina (1946. - 2026.) Datum objave: 21.07.2026.

Široj javnosti bio je najpoznatiji kao mandolinist i član legendarnih klapa Šibenik i Maslina. No njegov glazbeni put bio je mnogo bogatiji. Bio je član brojnih murterskih klapa i sastava te suosnivač klapa Murter, Čanćonica i ansambla Dalmatino iz Murtera. Gdje god je svirao, ostavljao je prepoznatljiv trag – glazbenim znanjem, predanošću i ljudskošću.

Njegovo djetinjstvo nije bilo lako. Dugotrajni boravci u bolnicama u Biogradu, Rijeci i Zagrebu obilježili su njegove najranije godine. Upravo je u bolničkoj sobi prvi put u ruke uzeo gitaru i mandolinu, ne sluteći da će mu glazba postati životni poziv.

Šezdesetih godina preselio se u Zagreb, gdje je učio gitaru i teoriju glazbe, a potom radio kao tehnički asistent na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji u Savskoj. Već tada mnogi su ga poznavali kao mladića koji gotovo nikada nije bio bez svoje mandoline.

Početkom sedamdesetih vraća se u rodni Murter. Oboružan znanjem i iskustvom osniva klapu Murter, kojoj postaje umjetnički voditelj te u kojoj pjeva i svira gitaru i mandolinu. Bio je to početak razdoblja u kojem će svojim radom obilježiti glazbeni život mjesta.

Krajem sedamdesetih pridružuje se mandolinskom sastavu legendarne klape Šibenik, koju mnogi i danas smatraju najboljom klapom svojega vremena. U godinama njezina najvećeg uspona s klapom putuje diljem svijeta – od tadašnjeg Sovjetskog Saveza, preko Europe pa sve do Sjedinjenih Američkih Država.

Nakon prestanka rada klape Šibenik nastavlja glazbeni put u klapi Maslina zajedno s mnogim svojim dugogodišnjim kolegama. S klapom Maslina nastupa diljem Europe, od domova kulture, kazališta, sportskih dvorana i arena do stadiona, pronoseći dalmatinsku pjesmu daleko izvan njezina zavičaja.

Unatoč svim uspjesima, Ante je ostao isti – skroman, pristupačan i uvijek spreman pomoći. Bio je duhovit, iskren i omiljen u društvu. Kao glazbenik nije priznavao površnost. Često je znao reći: „Nemoj mi: 'Lako ćemo!' Dođi na probu.” Vjerovao je da se samo ozbiljnim radom dolazi do prave glazbe. Za svaku je skladbu imao zapisane note, iako ih je rijetko trebao jer je gotovo sve znao napamet. Upravo su njegova temeljitost i odgovornost bili razlog zbog kojeg su mu se glazbenici uvijek iznova obraćali kada bi naišli na problem.

Njegov pedagoški rad teško je izmjeriti. Generacije Murterina prve su akorde i prve tonove mandoline naučile upravo od njega. Podučavao je u murterskoj Narodnoj čitaonici, ali i u legendarnoj brijačnici svojega pokojnog oca, koja je s vremenom postala mjesto susreta, učenja i glazbe.

Mnogi mandolinski orkestri izvodili su aranžmane koje je napisao ili obradio. Za svoj doprinos mandolinskoj glazbi primio je i nagradu „Marin Katunarić” na Imotskom festivalu mandoline.

Dobitnik je Nagrade za životno djelo Općine Murter-Kornati.

Na posljednji počinak Ante je ispraćen 13. srpnja 2026. na murterskom groblju na Gradini, uz dalmatinsku pjesmu brojnih prijatelja i kolega – upravo onako kako bi, vjerujemo, i sam poželio.

Iza njega ostaju glazba koju je stvarao, znanje koje je nesebično prenosio i ljudi koje je svojim radom i dobrotom zadužio.

Hvala ti, Ante. 

Autor teksta: Ante Stošić